VESTI:
Početna / Osečanski kraj za vreme Kraljevine Jugoslavije
Osečanski kraj za vreme Kraljevine Jugoslavije

Osečanski kraj za vreme Kraljevine Jugoslavije

Posle rata život se nastavlja u novoj državi uz tehnološki napredak koji dvadeseti vek donosi i u najzabačenijekrajeve. U varošici Osečini raste broj trgovačkih, zanatskih i četniciugostiteljskih radnji. Od 1926. godine sa Valjevom je povezana novim putem preko Dragijevice i Pričevića. Proradila je i prva autobuska linija, a puštanjem u rad privatne mini centrale na Jadru uvodi se i električno osvetljenje. Osečina je imala predsednika opštine za varošicu, delovođu, žandamerijsku postavu, pandura i vikača. Proslave i vašari organizuju se pored crkve u Osečini, gde se uz staru crkvenu zgradu iz XVIII veka gradi nova. Sagrađena je i nova školska zgrada, a pored javnih niču i mnoge nove privatne kuće. U Osečini se otvara prva biblioteka, zatim pozorišna i tamburaška sekcija. Privredni razvoj i miran život ponovo su prekinuti novim svetskim ratom. Posle kratkotrajnog aprilskog rata ponovo počinje život pod okupacijom ovog puta dodatno otežan političkim sukobima i građanskim ratom. Stanoništvo Podgorine je dobrovoljno pristajalo ili prisilno mobilisano u dva pokreta otpora četnički i partiznski koji u leto 1941. počinju borbe protiv nemačke okupacije. Ustanak je brzo ugušen, a u jesen 1941.god. kroz Osečinu je prošla osvetnička kaznena ekspedicija paleći sve pred sobom. Na žalost život su izgubili i neki građani koji su se našli pred Nemcima, dok je većina stanovnika pokušala da se skloni daleko od puteva i njihovog domašaja. Partizanski odredi su pobegli u B i H, dok su četničke jedinice bile prisutne u osečanskom kraju do kraja rata (neki od njih nisu se predali pobedničkim vlastima sve do 1948. godine). Posle propasti ustanka, najveći deo stanovništva vratio se svakodnevnim obavezama trudeći se da što bezbolnije preživi ostatak rata.

partizaniOsečina je zvanično oslobođena 16. septembra 1944. godine kada su partizanske jedinice ponovo ušle u nju. Ali, rat nije bio završen i još jedan danak u krvi je plaćen mobilizacijom mladića iz celog kraja koji su poslati na Sremski front.

U proleće 1945.godine završen je još jedan veliki rat sa nenadoknadivim ljudskim gubicima (u toku rata na teritoriji sreza Podgorskog život je izgubilo 695 ljudi) i ogromnom materijalnom štetom.

Scroll To Top