VESTI:
Početna / Prvi svetski rat
Prvi svetski rat

Prvi svetski rat

RAZVOJ VAROŠICA OSEČINE I PECKE

Zbog povoljnog geografskog položaja polovinom XIX veka selo Osečina počinje da se izdvaja od drugih sela.Na ušću Lovačke u Jadar postepeno niču zanatske radnje, mehane i dućani pa ona postaje ekonomski centar kraja. Stanoništvo okolnih sela okuplja se u „ Osečini na Jadru“ za vreme većih crkvenih praznika, na vašarima i pazarnim danima. Drugi centar- Pecka nastaje u dolini istoimene reke, kao zaselak sela Carina.

Dugo vremena administativni centar Podgorine bila je Valjevska Kamenica. Ona je bila sedište sreza, u njoj je osnovana žandamerijska stanica , sreski sud, a takođe je u njoj radio i sreski lekar. Podgorski srez je pripadao Valjevskom okrugu.

Pecka sa selima Dragodol, Konjic, Skadar, Gunjaci , Bastav i Lopatanj pripadala je srezu Azbukovačkom, a okrugu Podrinjskom.

Status varošica i Osečina i Pecka su dobile 1904. godine. Narodno predanje kaže da je Osečina imala nedovoljno stanovnika da bi bila proglašena za varošicu.Osečanci su zato pribegli lukavstvu i pozvali Cigane čergare iz sela Radovašnice koji su se privremeno naselili u mestu. Okružna komisija iz Valjeva je dala odobrenje. Zbog nepoštenog proglašenja Osečine za varošicu došlo je do negodovanja i rasprave. Čak je i predsednik opštine Rašo Milosavljević dao ostavku, a na njegovo mesto je došao Ljubomir Simić koji je na toj funkciji ostao do 1916. godine.

OSEČANSKI KRAJ ZA VREME PRVOG SVETSKOG RATA

Miran život Podgorine prekinuo je Prvi svetski rat. Po početku rata na celom području je izvršena mobilizacija. Ovaj kraj štitila je treća armija na čelu sa generlom Pavlom Jurišićem Šturmom. Do početka čuvene bitke na Ceru, 15. avgusta 1914. god. ovaj kraj je bio pozadina. Odavde su ratnim materijalom snabdevani položaji na Ceru i organizovan prevoz ranjenika. Neprijateljska vojska je zauzela i Osečinu i Pecku. Drinska divizija je oslobodila ovaj kraj uz pomoć Moravske divizije koja je stigla sa Uba.

Useptembru je došlo do nove neprijateljske ofanzive iz pravca Drine. Srpska vojska je branila svaku stopu zemlje nanoseći neprijatelju velike gubitke.Početkom novembra srpska vojska se morala povući sa položaja Jagodnje, Boranje, Mačkovog kamena i Sokolskih planina.Prva armija je zauzela položaj iznad Pecke, a Treća armija na vencu planine Vlašić iznad Osečine. Srpska vojska je u ovom kraju nanela neprijatelju više poraza:u Gunjacima u Markovića zabranu, u Soldatovića zabranu u Bastavu, na Jelinoj brezi i Cerovoj glavici u Dragijevici. U obe varošice je pristizao ogroman broj ranjenika i bolesnika. Epidemija tifusa je zahvatila veliki broj vojnika i civila.

Neprijatelj je potisnuo srpsku vojsku sve do Valjeva, i dalje prema Kolubari, Mionici, Maljenu i Suvoboru. Zahvaljujući genijalnoj strategiji Živojina Mišića u Kolubarskoj bici srpska vojska je pobedila i povratila izgubljene položaje.Sve do proleća 1915. god. srpska vojska se borila sa epidemijom tifusa, iščekujući novi neprijateljski napad. U jesen 1915. godine neprijatelj osvaja teritoriju Srbije, a srpska vojska se povlači prema jugu. Neprijatelj je okupirao Srbiju sledeće tri godine. Osečanski kraj, kao i cela Srbija je mnogo postradao u toku ratnih operacija i okupacije. Oslobođenje 1918. godine dočekao je sa smanjenim brojem stanovnika, zapuštenim domaćinstvima i unazađenom privredom.

Scroll To Top