VESTI:
Početna / vesti / reportaže / LOPATANJ: 100 godina Ljubice Jančić, najstarije Podgorke
LOPATANJ: 100 godina Ljubice Jančić, najstarije Podgorke

LOPATANJ: 100 godina Ljubice Jančić, najstarije Podgorke

Najstarija žiteljka opštine Osečina i najstariji birač u opštinskom biračkom spisku, Ljubica Jančić iz Lopatnja, na Petrovdan, 12. jula, proslavila je sa svojim bližnjima stoti rođendan! Iako tim povodom nije unapred pripremano posebno slavlje, u domu u kojem živi 82 godine okupilo se nekoliko desetina njenih najmilijih: sinovi, unuci, familija i komšije. U bolesničkom krevetu, u kojem je još od sredine januara ove godine, još uvek krepka i razumna starica primala je čestitke i poklone, uz zahvalnost i lepu reč za svakog gosta.
Svi su joj, među njima i Nenad Stevanović, predsednik Opštine Osečina, koji je došao nekoliko dana kasnije, pre svega, poželeli da je što bolje i što duže posluži zdravlje.
Pre 100 godina, 12. jula 1914, dve sedmice posle atentata u Sarajevu na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda, a 15 dana pre zvaničnog početka Velikog rata, Ljubica je rođena u lopatanjskoj familiji Milovanović, kao peto dete svojih roditelja. Prvi dani rata pre su mogli da joj budu poslednji nego da posluže kao najava dugovečnosti kakva se, koliko je poznato, odavno ne pamti u Podgorini.
– Njena majka, a moja baba Marija, krenula je u bežaniju ka Šumadiji pred naletom austrougarske sile sa petoro male dece. Dvoje je nosila u naručju, a treće, najmlađe, majku Ljubicu, držala je u torbi prebačenoj preko vrata i ramena. Posle dugog hoda umor je savladao Mariju, koja je da bi se rasteretila i mogla da nastavi put, torbu sa najmlađim detetom ostavila u obali. Video je to komšija koji nije imao dece, sažalio se, poneo dete i opet dao iscrpljenoj ženi. Njoj su, onda, i drugi malo više pomogli oko nejači – priča Svetozar, najstariji sin, koji danas sam sa majkom živi u prostranoj i pristojnoj kući kraj koje sada i asfalt prolazi.
U srdačnom razgovoru sećanja se nižu. Kada je Ljubica napunila 18 godina udala se za Miljka Jančića iz istog sela, koji je bio šest godina stariji od nje. Izrodili su troje dece – sva tri sina, a onda je Miljko morao u vojsku, pa u rat, zarobljeništvo…
– Samo sam sedam-osam godina imala čoveka, svog druga, koji se nije vratio iz zarobljeništva, gde se razboleo i umro 15 dana pre nego što se rat završio. Posle toga došli su još teži dani. Celu godinu se mučiš i radiš da nešto stekneš da makar sledeće godine deca ne gladuju, da imaju da se obuku i obuju, a onda stigne pusti „razrez”, dođe vlast i počisti magaze, čardake i obore – nevoljno, ali sasvim razgovetno, priseća se Ljubica događaja vezanih za ratna i poratna vremena sredinom minulog stoleća.
Prvog svetskog rata, čija je vršnjakinja, naravno, ne seća se. Samo dobro pamti da je oduvek imala težak život. Od pomenutog događaja iz zbega sve do današnjih dana prošla je kroz razna životna iskušenja i neugodne situacije. Sve je pobedila i prebolela, čak i muke posle pada pod zaprežna kola kada joj je polomljeno 12 rebara. Neumorno je radili u polju i kući, izvela sva tri sina na put, dočekala da ima unuke i praunuke… Za Srpsku novu godinu doživela je šlog i ostala prikovana za postelju.
– Božja volja je takva i šta se tu može. Dok sam mogla redovno sam išla u crkvu, postila sve postove, borila se da ne pogrešim na tuđu štetu. I sada se redovno molim Bogu, samo što to činim u sobi pred ikonom. Rekao mi je sveštenik da može i tako…Eh, deco, sto dana je golemo, a tek 100 godina… – veli Ljubica, ne završavajući rečenicu, kao da još uvek svodi svoje životne račune.
Ljubica i Svetozar nisu nikad baš sami. Društvo im prave i brigu o njima naizmenično vode dve Svetozarove ćerke – jedna iz Osečine i druga iz Loznice.
– Sestri i meni mnogo bi bilo zgodnije da njih dvoje dođu kod nas, ali oni za tako nešto neće ni da čuju – kaže trenutno „dežurna” unuka i ćerka Slavka iz Loznice.
Onda se otvoriše nove teme, vezane za srpska sela pred gašenjem, zatim za nemoćne i bolesne starce u njima, onda o (ne)brizi ili (ne)moći potomstva, zdravstvenih i socijalnih ustanova, lokalnih samouprava i države da pomognu svima onima kojima je pomoć, kao i stogodišnjoj Ljubici i sinu Svetozaru (81), itekako potrebna…

Scroll To Top